08.02.2019.

Reći ili poreći (blog, moderan umjetnički izražaj)?

  

Ne tako davno, prije samo nekoliko decenija, vladalo je pravilo da, ako želite nešto napisati, ako osjećate potrebu da nešto javno obznanite, da, čak i ako to uvijete ukrasnim papirom metafore, rizikujete gubitak društvenog statusa ili, u ekstremnim slučajevima, pravo na slobodu. Zatvori i "Goli otoci" su nam bili ispunjeni "neistomišljenicima", koji su se usudili da kažu, da protestuju, da ismijavaju, da se iščuđavaju... Ta vremena su srećom prošla (srećom?!), pa više niko ne rizikuje pisanjem stihova, satiričnih priča ili hrabrim govorom bez uvijanja.

Ovdje je internet došao kao spasenje i, baš iz te potrebe da se javno govori i da se prenose poruke, nastao je blog, taj literarni fenomen. Ispočetka stidljivo, pojavio se i na našem internet nebu, ali, opterećen početnom popularnošću i etiketom modernog, bio je nakrcan blogerima koji nisu razaznavali suštinu blogovanja. Mnogi su blog smatrali za novu društvenu mrežu i opsjedali su blog zajednicu besmislenim tekstovima i samoreklamiranjem među vršnjacima, sve do pojave fejsbuka.

U posljednje vrijeme se stvari postavljaju na svoje mjesto. Svoje blogove su ugasili "lajkuj ti meni pa ću i ja tebi" blogeri, desetogodišnjaci ili oni koji su objavljivali recepte, novosti iz života Džastina Timberlejka i najave fudbalskih transfera. Svijetom bloga su zavladali njegovi istinski vlasnici, pravi blogeri, ljudi koji vole pisanu riječ zbog pisane riječi, vole je zbog samog procesa njenog nastajanja, pa je blog postao jedna od rijetkih preostalih oaza umjetnosti. Uvijek se moglo "naići" na ponekog pjesnika, sanjara, pisca, ali sada su jedino takvi ostali da pišu blogove. Zato su bespuća blogova postala mjesta na kojima mogu uživati svi zaljubljenici u sirovu, neprerađenu umjetnosti. Još samo na blogovima možete pronaći tekstove napisane samo zato što je neko osjetio da ih treba napisati. Samo još na blogovima ima onih čije pisanje nije "komercijalizovano", samo još tu se može pročitati poneki preostali literarni vrisak.

Sad da se vratim na početak ovog teksta, o opasnostima koja su vrebala u prošlim vremenima. Toga više nema, sad svi smijemo (Blogu hvala) napisati sve što nam padne na pamet. Smijemo izaći i na, glavnu ulicu i iz sveg glasa vikati svoju poruku. Samo! Ko nas sluša? Ko nas uzima zaozbiljno? Sad imamo mogućnost da pričamo, ali kome? To je pravo pitanje. Kome je to još potrebno?

Budan u snovima vs. sanjar na javi
<< 02/2019 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728

White rabbit


One pill makes you larger
And one pill makes you small
And the ones that mother gives you
Don't do anything at all
Go ask Alice
When she's ten feet tall

And if you go chasing rabbits
And you know you're going to fall
Tell 'em a hookah smoking caterpillar
Has given you the call
Recall Alice
When she was just small

When men on the chessboard
Get up and tell you where to go
And you've just had some kind of mushroom
And your mind is moving slow
Go ask Alice
I think she'll know

When logic and proportion
Have fallen sloppy dead
And the White Knight is talking backwards
And the Red Queen's "off with her head!"
Remember what the dormouse said;
"FEED YOUR HEAD"

People are strange


People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange x3
People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange x3
When you're strange
Faces come out of the rain
When you're strange
No one remembers your name
When you're strange x3

Bolesničke sobe

Preporučujem (ako mene pitate)

# Bačenih pogleda (u prazno)
163129