Kad svijest zaključa sve brave moje,
Kad sreća postane kovačeva stega,
Kad kosti počnu godine da broje,
Kad ne vidim dalje od ledenog brijega...

Kad bol krene daleko da boli,
Kad krv kroz vene radi reda teče,
Kad mozak ovaj samo noći voli,
Kad život u oku svoje jaje peče...

Kad prsti drhte i krenu da mrznu,
Kad suva usna odjednom poplavi,
Kad se stari snovi u napade drznu,
Kad se bitke biju u umornoj glavi...

Kad pogled svaki ožiljak pravi,
Kad utrobu riječ bezdušno cijepa,
Kad kožu prekriju naduvani mravi,
Mislim na tebe... Oh, kako si lijepa.