18.09.2010.

Dobar dan komšinice

Prije dvije, možda i tri godine, u moj haustor se doselilo stariji bračni par bez djece i nakon nekoliko dana prvi put sam ih sreo na stubištu. Pozdravio sam ih sa "dobar dan". Novi komšija je ljubazno uzvratio pozdrav, a komšinica je prošla pored mene kao da ne postojim.

Slična situacija se ponovila i u narednim susretima. Nikad nije uzvraćala pozdrav, bez obzira da li sam je viđao samu, ili je bila u društvu muža i, pri tome, ignorisala me je kao da sam ostatak procesa varenja nekog od pasa lutalica koji povremeno od kiše i hladnoće bježe u haustor.

Nikad prije nisam vidio tu ženu i znam da ona nikad mene nije vidjela. Bezuspješno sam pokušavao da "dohvatim" razlog njenog ignorisanja. I onda, nakon nekog vremena, moje čuđenje je preraslo u inat.

Evo, već dvije, možda i tri godine, je prošlo kako se ista situacija svakodnevno ponavlja. Svaki put kad se na stubištu sretnemo, moja starija komšinica i ja, uljudno je pozdravim, a ona neuljudno ne uzvrati pozdrav. Samo, više nije tako hladnokrvna kao s početaka našeg "komšijskog odnosa" - srdžba je zamijenila bahatost i sve je primjetnija u izrazu njenog lica.

Ako mi nekad odgovori na moj "dobar dan", e tad ću je upitati:

- Kako ste? Jeste li dobro danas?

Budan u snovima vs. sanjar na javi
<< 09/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Poezija

Bolesničke sobe

Odzvanja u mislima...

Preporučujem (ako mene pitate)

# Bačenih pogleda (u prazno)
186449