30.09.2010.

Kutak za sporni trenutak

Naiđe, tako, trenutak kad na površinu ispliva sva ovozemaljska nepravda. Ti radiš sve ispravno, sve kako treba, poštuješ pravila, sjediš u ćošku, ali to nije dovoljno za prašku zaslužene nagrade. U takvom trenutku se pokaže snaga tvojih principa, shvatiš koliko su važni ono tvoje što imaš, način na koji imaš to što imaš i svaka ćuška koju si dobio. Shvatiš ko si i šta si i shvatiš da si srećan što si takav. Prestaneš se ljutiti na one na koje bi morao da se ljutiš i počinješ da saosjećaš sa njihovom besmislenom životnom šetnjom. Eto, to je taj trenutak. Želim ti ih što manje u životu, ali ti i dalje želim da osjetiš poneki, jer bez njih ne bi znao kako je biti čovjek.

26.09.2010.

Budan u snovima vs. sanjar na javi

Svjestan da nikad neću postati bogat i slavan, ulazim u svoj omiljeni holivudski bar, u potrazi za dobrim alkoholom, a sve dok čekam da me spoznaja o svrsishodnosti "pogodi". Kao i obično, u baru sjedi nekoliko sumornih pogleda, usmjerenih u svoje čaše. Kroz tamu prolazim između njih, ne zagledam ih mnogo, sve sam vidio toliko puta, i krećem se prema barmenu koji već dohvaća flašu sa rumom. Ipak, danas nije sve kao i obično. Nešto mi odvraća pažnju prema uglu bara, prema jedinom separeu. Tamo je sjedila ona, sama, visoka, plava djevojka, obučena u ružičasto. Kunem se da je prostor oko nje svjetlucao u mraku.

Vođen nekom silom, promijenih pravac kretanja. Zaboravih za rum i barmena i uputih se prema njoj. Kad joj priđoh, podiže glavu i obrve, pogleda me pravo u oči, očekujući šta ću reći.

- Zdravo. Ovaj... umoran sam. Mogu li sjesti pored tebe da se malo odmorim? - rekoh smušeno, očekujući da će me bez razmišljanja odbiti.
- Naravno - reče. - Ako mi vjeruješ, zapravo, i ja baš odmaram. Društvo će mi dobro doći.

Dobro sam je osmotrio dok sam se smještao odmah uz nju. Predivna žena, odmah tu uz mene. Razmišljam da je smjesta zaprosim.

- Jesi li za piće? - prekinu moja razmišljanja. - Uz piće se ljudi bolje odmaraju.
- Piće ne odbijam! Posebno ne u ovakvim okolnostima - odgovorih bez skrivanja oduševljenja razvojem situacije.

Ona se okrenu prema barmenu, mahnu mu rukom i zatraži dva dupla ruma. U međuvremenu, kosa joj se poigravala pred mojim zbunjenim izrazom lica. Preispitivao sam jutrošnje događaje. U sjećanjima sam pokušavao prizvati trenutak kad sam ustao iz kreveta. Možda još sanjam, možda sam i budan? Oko toga se često dvoumim.

- Eto - nastavi nakon što je okončala signalizaciju sa barmenom. - I to smo riješili. Koliko ti je godina? - upita i obori me na koljena osmijehom koji je uslijedio.
- Sasvim dovoljno. Tebi?
- Takođe, dovoljno.

Gotovo je. Za nekoliko rečenica ću je zaprositi. Biti na korak od ispunjenja snova, a ne preduzeti ništa! Ta misao mi je izazivala paniku. Zaprosiću je, pa šta bude!

- Mogu li te uzeti za ruku? - imao sam neodoljivu želju da je dodirnem.
- Zašto pitaš? Dovoljno ti je godina, veliki si dječak, a velikim dječacima je dozvoljeno raditi što žele.

Uzeh je za ruku, bojažljivo, obuzet nedefinisanim strahom. Možda mogućnošću da sve ovo, ipak, sanjam i da se svakog časa mogu probuditi u svojoj tijesnoj sobi sa pogledom na autobusku stanicu. Ali, njen dodir me je smirio. Ovo što sam osjetio kad sam je dodirnuo se ne može sanjati. Zaprosiću je odmah, nema više odlaganja.

- Imaš tople ruke... - započe ona, ali ne završi rečenicu.

Nestala mi je pred očima. Sjedio sam posve sam u separeu, sa rukama u neprirodnom položaju, kao da nekog držim za ruku. Na mjestu gdje je prije nekoliko trenutaka ona sjedila, ostalo je samo magličasto svjetlucanje, ali i ono je savim iščezlo dok sam shvatio da pored mene nema nikoga. Gdje je nestala? Da li je stvarno bila tu, ili sam je izmislio, napravio od svojih snova da me zbunjuje na javi?

- Momčino, hoćeš li ti uzeti svoje piće? - začuh barmena koji je zauzeo ljutit i ratoboran stav. - Ne misliš da ću ti ga ja donijeti? Idi na neko otmjeno mjesto ako očekuješ takvu vrstu usluge!

Umjesto nekog odgovora, ustao sam i krenuo sam prema šanku, putem koji vodi između sumornih lica koja bulje u svoje čaše. Za šankom su me čekala dva dupla ruma...

Vjerovali, ili ne, ovo što pričam se stvarno dogodilo. Samo, nisam siguran da li je to bilo u snovima, ili na javi. Uostalom, da mi ko vjeruje, ne bih ni pričao.

24.09.2010.

Tijesna godina

Šljive nam ne rodiše,
Biće žedna godina.
Ovce ne ugodiše,
Sa dovoljno ražnjeva.

Trava nas je izdala,
Krave su na izmaku.
Masa se ponadala,
Starom, žutom kajmaku.

I žito podbacilo,
Hljeba nikad dovoljno.
Jato u kupatilo?!
Zvuči vrlo povoljno.

Jedite i pijte,
Maso polusvjesna.
Od drugih se krijte,
Godina je tijesna.

22.09.2010.

Priča iz pretprošlog života

Umro sam baš na ovom mjestu u jesen 1943. godine. Smrtno me je pogodio partizanski kuršum, probivši moj crni šljem, razorivši mi čelo. Samo nekoliko trenutaka ranije razmišljao sam o besmislenosti naših vojnih poduhvata, dok sam gazio bosanskim mokrim livadama. Mislio sam o ludilu koje se uvuklo u ljude, koje me je otjeralo od moje rodne Njemačke i moje drage Berte. Mislio sam i bio sam tužan. Znao sam da kraj neće biti srećan, da će taj kuršum stići, za nekoliko trenutaka, ili za nekoliko godina. Znao sam da će moja Berta primiti telegram i da će u njemu vidjeti velikim slovima ispisane moje ime i moje zasluge. Znao sam da će plakati kad je posjete oficiri u svečanim uniformama.

I dalje sam gazio bosanskim mokrim livadama noseći ovu pušku u ruci, ovo prokletsvo ljudskih vještina. Razmišljao sam... zašto me mrze ovi ljudi? I ja sam samo čovjek. Čovjek koji ne želi biti ovdje. Čovjek koji uvijek puca u vazduh. Ali, kako ovi ljudi to mogu znati? Po šljemovima se ne razlikujemo. Ja sam isti kao i ostali, gazim ovim livadama baš kao i vojnik do mene. Samo sam stavka u brojnom stanju divizije. Samo sam mali šraf tog mehanizma bez prave svrhe. Ne želim da me mrze! Ne želim da me se plaše.

Evo je, počinje borba. Partizani nas zasipaju paljbom sa ivice šume. Nemam želju da bježim. Pucam u vazduh, to je jedina ispravna stvar koju u ovom ludilu radim. Konačno, stiže taj kuršum. Golobradi partizan ga je ispalio pravo u moje čelo. Tijelo mi bez snage leži u travi bosanske mokre livade, sad već natopljene mojom krvlju, i iz njega "cure" posljednje iskre svijesti. Jedna od iskri je moja vječna ljubav prema Berti, druga je želja da se u nekom budućem životu rodim na mjestu svoje današnje pogibije, kako bih, kao dječak, dobio priliku da ponovo gazim bosanskim mokrim livadama.
 

20.09.2010.

Intervju: MonaVampira

Ko je MonaVampira, zapitaćete se vi, dragi moji čitaoci? Ne brinite, reći ću vam! (lol) Ona je Meksikanka, pravo ime joj je Veronika, a osim što je moj veliki prijatelj, posebna je i po tome što je jedan od najboljih poker igrača koje lično poznajem. Upoznali smo se u međusobnom okršaju, u nekoj od on-line poker soba. Nešto kasnije, sreli smo se ponovo i započeli prijateljstvo koje traje već prilično dugo. Često smo timski igrali na poker turnirima (dijelili smo ukupnu zaradu na "ravne časti"), mijenjali smo zapažanja, zajednički smo analizirali različite situacije i strategije u pokeru. U svakom slučaju, kad je neko u stanju da za dva dana provedenih za računarom, radeći ono što voli i što ga ispunjava, zaradi hiljadu dolara i da se pri tome, sa svoje 23 godine, bori sa starim i prefriganim poker vukovima, sigurno zaslužuje intervju. O takvim ljudima ne možemo čitati u novinama, to mjesto je rezervisano za neke druge, ali, blogu hvala, negdje postoji kutak gdje će se naći i Monine riječi.

Samo spominjanje riječi poker, najviše zahvaljujući filmovima, izdiže mnogo predrasuda - kocka, sreća, nesreća, gubitak, bijeda, ali sve je to daleko od istine. Prava istina je da, ako ne znate šta radite dok sjedate za poker stol, ako prije toga niste pročitali desetine stručnih knjiga, ili ako niste imali dobrog poker učitelja. nikakva sreća vam neće pomoći. Igrajući poker normalni i psihološki stabilni ljudi ne mogu izgubiti novac. Za poker,  igrač samo jednom odvaja "početni kapital" i ako ga kroz igru izgubi, onda poker nije igra za tog igrača. Na svu sreću, to mnogi ljudi ne shvataju, pa iznova i iznova u igru unose "svjež" novac.

Poker je igra matematičke vjerovatnoće, psihologije, menadžmenta, strategije, manipulacije, neke čudne iskrene neiskrenosti. Poker ponajmanje zavisi od sreće. ja bih rekao nikako, ali poštujući zakone vjerovatnoće moram ostaviti mali dio i za sreću. U svakom slučaju, sreća vas u pokeru neće učiniti ni bogatim ni siromašnim. Nedostatak sreće je samo opravdanje lošim igračima, izgovor koji koriste da nastave igrati iako gube, ne shvatajući da ta igra jednostavno nije za njih. Kako je moguće da jedan čovjek pet puta bude svjetski prvak u pokeru, pet puta da bude ispred desetina hiljada igrača koji su kandidati za titulu. Može se nekome posrećiti jednom, ali pet puta imati takvu sreću je nemoguće. Toliko o sreći.

Mona je to shvatila, igra logički, igra kad je vjerovatnoća za dobitak u njenu korist, proučava protivnike, pronalazi njihove slabosti i koristi svaku njihovu grešku. Eto, nadam se da sad znate ko je MonaVampira. Postavio sam joj nekoliko pitanja na koje je dala odgovore.

Još jednu veoma bitnu stvar da naglasim. Cilj ovog posta nije popularizacija i promocija pokera. Ne želim da neko shvati da je lako igrati poker. Moja želja je da pišem o nečemu o čemu se veoma rijetko piše na našim prostorima. Da pokušam pokazati da su predrasude o nekim stvarima (konkretno pokeru) i određenoj vrsti ljudi (konkretno poker igračima) samo predrasude i ništa više. Da se prava istina uvijek krije negdje između svih priča.

--------------

Mona, hvala što si pristala za intervju, za početak bih te zamolio da se predstaviš mojim prijateljima blogerima.

- Pa, imam 23 godine, uživam u raznim igrama, bilijaru, šahu i drugim igrama na tabli, video igricama. Poker obožavam! Strast prema pokeru sam razvila igrajući ga u krugu porodice, zatim sa prijateljima. Tek poslije sam počela igrati on-line poker. Znam igrati različite varijacije pokera, obožavam igrati španskim kartama. Imam tu neku vještinu laganog učenja novih stvari i mogu se prilagođavati različitim situacijama. Eto, smatram da sam inteligentna, ali, takođe, jasno mi je da sam za mnoge stvari vrlo neuka. Trudim se da saznam ponešto o svakome i od svakoga koga srećem. Skromna sam, mada ovo što sam do sada rekla ne zvuči tako, a ne volim arogantne ljude. Imam problema sa kontrolisanjem svoje prijeke naravi kada stvari ne idu onako kako bih ja htjela, ali igrajući poker učim i to da kontrolišem, mada, i to nekad zna da proizvede ogroman kontra-efekat. :)
- Studiram psihologiju i obožavam sve što je u vezi sa tom naukom. Mnogo me interesuje psihoanaliza, proučavanje ljudskih ponašanja, motivacija i osjećanja. Na primjer, šta pokreće i o čemu misli terorista u trenutku izvršavanja svog terorističkog akta.
- Uvijek sam žalila što nisam rođena prije nekoliko vijekova kad se činilo da je biti čovjek imalo nekog smisla. Volim mitologiju i priče o vitezovima i njihovim podvizima.
- Iako smatram da ubiti nekoga ni na kakav način ne može biti nešto veličanstveno, htjela bih vjerovati u nešto, pronaći sebi neku svrhu, neki motiv zbog kojeg bih bila u stanju i ubiti nekoga, ali i dati život.
- Ne interesuje me materijalna strana života. Radije bih hodala punog srca i praznog džepa. Mislim da bi ljubav trebao biti jedini cilj i to što više ljubavi prije nego što naš sat otkuca. Kada volim nekoga, dajem sve od sebe iako znam da će mi to kasnije donijeti bol, ali kako bih, drugačije, znala za razliku između sreće i tuge?

Očito je da si veoma inteligentna mlada žena. Šta te je motivisalo da tako duboko "zagaziš" u poker svijet?

- Hm, to mi je uvijek bilo zanimljivo pitanje. Često sam razmišljala o tome. Pa, eto, valjda sam ambiciozna, ali ne u smislu novca ili slave. Htjela bih biti jedna od najboljih u nečemu, da u tom poslu uradim nešto novo, da na najmanji mogući način promijenim svijet, bar za neki detalj. Znam da je to teško, ali imam tu strast za poker i smatram da o pokeru znam dovoljno da mi omogući da proputujem svijet, možda i da me ubace u "Kuću slavnih", ili da se nađem zapisana u knjigu istorije pokera tako što ću osvojiti WSOP (World series of poker - najveći poker događaj u svijetu, održava se svake godine, takozvano Svjetsko prvenstvo u pokeru). Usput, evo baš gledam finale, super je turnir.

Bio sam svjedok tvojih poker vještina mnogo puta. Kako si uopšte došla do sposobnosti da, na primjer, osvojiš poker turnir na kojem učestvuje 360 drugih igrača?

- Kao i za bilo šta u životu, i za poker je potrebno vrijeme, iskustvo, posvećenost. Znam da ne bih bila ovdje gdje jesam da nisam provela svo to vrijeme posmatrajući, igrajući, pokušavajući, gubeći, učeći. Proučila sam mnoge strategije koje se koriste u igri, stekla osjećaj za korištenje matamatičke vjerovatnoće tokom igre i, povrh svega, potrebno je mnogo iskustva da bi se uopšte prepoznale različite poker situacije u kojima se igrač može naći. Igranjem i učenjem, sticanjem tog sveukupnog poker iskustva, jednostavnije se procjenjuje tok igre, protivnik i njegova strategija, a odluke koje se donose su sve bolje. Zaista mi je mnogo vremena bilo potrebno prije nego što sam naučila da, recimo, proučim slabosti protivnika i da ga svojim potezima natjeram na greške. Naravno, sve bi mi ovo bilo mnogo teže da nisam upoznala svog prijatelja, Čika Avejka. Sjećam se, upoznali smo se u nekom poker turniru, i ti si me izbacio iz igre. Mislim da sam te tada mnogo proklinjala (:D). Nešto kasnije sreli smo se ponovo i počeli razgovarati i tako smo postali saigrači i prijatelji. Naučila sam mnogo od tebe i, prije svega kako da uklonim "curenja" (eng. - leaks. Standardni i stalni propusti i greške u igri poker igrača, zbog kojih u sličnim situacijama koje se periodično ponavaljaju stalno odnose novac). To me je usmjerilo prema boljem razumijevanju igre.

Hvala ti za komplimente. Mislim da je naše poznastvo bilo uzajamno korisno... E, sad, osim mene (:D), ko je od poker profesionalaca najviše uticao na tvoj stil igre?

- Zaista ne znam. Mislim da je moj stil samo moj. Ali, volim kako igra Phil Ivey, čak iako sam smatrala da je on mnogo bolji i iskusniji volim njegov stil. Dwan (Tom) takođe, Daniel (Negreanu) mi je bio jedan od omiljenih, dok nisam pažljivije proučila njegovu igru i zaključila da je donk... :D (eng. magarac, izraz se koristi u poker žargonu za veoma loše igrače, često apsolutne početnike bez osnovnih znanja i iskustava o igri.)
- Sviđa mi se kako igraju Matusow (Mike "The mouth") i Doyle (Brunson, živa poker legenda, osamdesetogodišnjak), kao i Harman (Jennifer) iako ima određene "znakove" (eng. tell - radnja ili pokret tijela kojom igrač nesvjesno odaje informaciju o svojim kartama... npr. ubrzano disanje, pokreti obrvama, specifično lupkanje prstima, preslaganje čipova na određeni način) koji su fatalni u real-time pokeru. Angel Guillen, profesionalac iz Meksika, mi je takođe jedan od omiljenih igrača, dok je Magician Esfandiari (Antonio) veoma zabavan dok igra poker i, naravno, odličan igrač.

Spomenula si uticaj sreće u pokeru. Vjeruješ li da je sreća od ključnog značaja, ili je poker sport, nauka, ili možda pomalo od svega?

- To je kontroverzna tema, nazovimo je srećom, sudbinom, višim ciljevima, generalno govoreći, vjerujem da se sve događa iz nekog razloga, da se uvijek nalazimo uz osobe sa kojima treba da budemo, na mjestima na kojima treba da budemo. Mislim da mi nismo "ovdje" da bismo donosili odluke, neko da bismo shvatili zašto donosimo određene odluke. Mislim da uvijek treba da živimo "punim plućima" i da je to uvijek bolja opcija od bježanja. Ako nešto žarko želimo, možda njeno ostvarenje izostaje samo jer ne dolazi u pravo vrijeme. Dobro, nakon ovog "choro" izlaganja, kako mi u Meksiku nazivamo "šuplju priču", u mom riječniku sreću sam definisala kao događaj koji se dešava uprkos maloj vjerovatnoći i šansama da se dogodi. Poker smatram igrom koja se pobjeđuje naučnim, a ne sujevjernim pristupom, te sreću, kao dugoročni faktor uticaja na poker rezultate, smatram nebitnom. Dugoročno, na poker rezultate sreća, u odnosu na ostale faktore, utiče u omjeru od možda 10%. Lijepo su to rekli u TV reklami za "Full Tilt Poker": "Sreća ne može objasniti zašto završnice velikih turnira sadrže toliko poznatih lica".

Protiv kakvih igrača najviše voliš igrati?

Nije mi bitno. Sa prijateljima volim igrati jer je tada zabavno. Od boljih igrača mogu mnogo naučiti. "Calling stations" igrači (Igrači koji ulažu pare na svakakve karte, iako je očigledno da šanse nisu na njihovoj strani) su mi dobri jer su veoma profitabilni. Ribe (eng. fish - još jedan termin kojim se u poker žargonu označavaju početnici i veoma loši igrači) ponekad omoguće dobru zaradu čak i ako sam u toku igre imala nekoliko loših ovećih gubitaka. Volim igrati protiv igrača koji mnogo blefiraju. Protiv njih biram trenutak i ulazim u "bleferske ratove". Ja ne blefiram mnogo, usput da kažem. Uvijek se trudim da imam karte, ali, ako prolazi mnogo vremena a ja ih ne dobijam (misli se na igru u turnirima gdje ulozi rastu u pravilnim vremenskim intervalima, što primorava igrače da igraju kako ne bi bili u zaostatku sa žetonima) moram pronaći način da popravim "stack" (gomila žetona poker igrača u toku igre), kako bih ostala konkurentna. Tada ću se potruditi da osvojim pot ili dva, na ovaj ili onaj način. Kad povisim ulog na početku dijeljenja, to znači da imam dobre karte, ili da pripremam neku situaciju, posebnu igru, često protiv striktno određenog igrača. Naravno da se to nekad završi loše i za mene, ali uglavnom je profitabilno.

Hvala ti za veoma zanimljiv i, nadam se, poučan intervju. Neću ti postavljati više pitanja jer znam da je u Meksiku ponoć prošla još prije nekoliko sati. Znam i da si umorna i da si upravo završila sa jednim turnirom (Mona je osvojila prvo mjesto u turniru od 240 igrača desetak minuta prije davanja ovog intervjua). Želiš li da dodaš još nešto na kraju?

- Hvala tebi. Bilo mi je zadovoljstvo. Želim poručiti ljudima koji ovo čitaju da, bez obzira čime se bave i šta rade u životu, nikad ne dozvole drugim ljudima da im govore šta mogu i šta ne mogu raditi, šta smiju, a šta im je zabranjeno. To uvijek treba biti vlastita odluka. Uvijek se treba boriti do samog kraja i u jednom trenutku možemo dostići svoje snove, nade, želje. Ako smo disciplinovani, proračunati i, istovremeno, imamo hladnu glavu i ratničko srce, možemo uspjeti u svemu.

18.09.2010.

Dobar dan komšinice

Prije dvije, možda i tri godine, u moj haustor se doselilo stariji bračni par bez djece i nakon nekoliko dana prvi put sam ih sreo na stubištu. Pozdravio sam ih sa "dobar dan". Novi komšija je ljubazno uzvratio pozdrav, a komšinica je prošla pored mene kao da ne postojim.

Slična situacija se ponovila i u narednim susretima. Nikad nije uzvraćala pozdrav, bez obzira da li sam je viđao samu, ili je bila u društvu muža i, pri tome, ignorisala me je kao da sam ostatak procesa varenja nekog od pasa lutalica koji povremeno od kiše i hladnoće bježe u haustor.

Nikad prije nisam vidio tu ženu i znam da ona nikad mene nije vidjela. Bezuspješno sam pokušavao da "dohvatim" razlog njenog ignorisanja. I onda, nakon nekog vremena, moje čuđenje je preraslo u inat.

Evo, već dvije, možda i tri godine, je prošlo kako se ista situacija svakodnevno ponavlja. Svaki put kad se na stubištu sretnemo, moja starija komšinica i ja, uljudno je pozdravim, a ona neuljudno ne uzvrati pozdrav. Samo, više nije tako hladnokrvna kao s početaka našeg "komšijskog odnosa" - srdžba je zamijenila bahatost i sve je primjetnija u izrazu njenog lica.

Ako mi nekad odgovori na moj "dobar dan", e tad ću je upitati:

- Kako ste? Jeste li dobro danas?

14.09.2010.

Izbori

Jedina dobra stvar u vezi izbora je pravilo izborne tišine. Bar jedan dan nam ne "šilje" mozak. Šteta što traje samo jedan dan... da je barem četiri godine na snazi... eh!

Osnivam političku partiju (SPB - Stranka pametnih budala). Osnivački kongres partije je večeras na MSN-u (po završetku utakmice Inter - Tvente). Ako ste zainteresovani da se bavite politikom, evo vam prilike. Stranka će se zalagati za:

- jačanje veza između stanovnika BiH i stanovnika Europe (misli se na bakterije sa Europe, Jupiterovog satelita);
- eksploataciju prirodnih nemaština;
- organizovanje mjerenja i popisivanja težine i visine svih državljana BiH;
- uvođenje zabrane za proizvodnju i promet bezalkoholnih pića;
- suzbijanje mržnje i netrpeljivosti po osnovu inteligencije;
- zabranu emitovanja "TV Dnevnika" i obavezan seks za sve punoljetne građane (pravi domaći) u datom terminu;
- ukidanje TV pretplate i uvođenje naknade za izgubljeno vrijeme koju će TV stanice plaćati svakom svom gledaocu;
- distribuciju viagre uz čekove za penziju;
- uvođenje oštrog viznog režima za sve strane državljane po sistemu "kako vi nama, tako mi vama";
- više mesa u bureku;
- uvođenje avatara umjesto slike na ličnim kartama;
- štampanje i raspodjela novca građanima (svima po milion KM).

Svim članovima obećavam ministarsko (eventualno ambasadorsko) mjesto.

Pozdravljam vas do večeras sloganom stranke: "'ajte ljudi za nama, a mi ćemo ispred vas još odlučnije".

13.09.2010.

Tajna uspjeha

Misli lokalno, djeluj globalno, izgledaj zajebano i vodi psa sa sobom.

09.09.2010.

Pogledaj mene

Pogledaj mene,
Obriši želje što šute,
Potroši dane.

Zagrabi šakom,
Protjeraj strah iz sebe,
Demone ljute.

Namjesti osmijeh,
Nauči i mene smijehu,
Riješi me bijede.

Zagrizi vazduh,
Udahni mi snagu svoju,
Da živim u grijehu.

Muziku slušaj,
Lavina riječi dok krene,
Izmisli boju.

Poljubi sliku,
Navike neka izblijede.
Pogledaj mene!

06.09.2010.

Žrtva zarad izgleda u društvu

"Napravila" je frizuru za sutrašnju svadbu i cijelu noć je spavala "na kant"!

05.09.2010.

Pitanje i odgovor

- Jesam li nešto dužan?
- Ma, nisi!

02.09.2010.

Plagijat nad plagijatima

Prije skoro dvije godine napisah jedan veoma ironičan tekst na temu kako se izvodi zahvat vraćanja pomjerenog želuca (LINK).

Danas pronađem na Internetu da je neki "surfer", sumnjajući da njegovi problemi proizilaze zbog pomjerenog mu želuca, postavio pitanje:

- Da li neko zna da li se želudac može pomeriti i zbog toga imati bolove i ko ga može vratiti? Hvala na odgovoru ako se neko javi.

i, odmah ispod, jedan mu kolega postavlja odgovor skrojen od mog originalnog posta, samo malo prerađenog da bi procedura vraćanja pomjerenog želuca koliko-toliko ozbiljno zvučala (LINK).

Jesu li ti ljudi stvarno blesavi pa koriste opisani metod? I što je najgore, na osnovu statističkih podataka, shvatim da google proslijeđuje sve one koji u pretragu kucaju "pomjeren želudac", bar nekoliko njih dnevno, direktno na moj post.

Ljudi, ne vraćajte svoje želuce, bar ne onako kako sam ja opisao. :)

Budan u snovima vs. sanjar na javi
<< 09/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930

Poezija

Bolesničke sobe

Odzvanja u mislima...

Preporučujem (ako mene pitate)

# Bačenih pogleda (u prazno)
186444