30.08.2010.

The fart of the mankind

Love that people and they will kill you.
Show them smile and they will laugh.
Give them truth like it's true.
Give them heart so they can fart.

25.08.2010.

Shit, shit, shit..... huhu

How many words it takes to explain everything that could be explained by a single touch?
But, in this virtual world words can start thoughts that can become touches.
Now just imagine my fingers in your golden curls.
You will know what I want to say!

23.08.2010.

Rezervat za poglavicu bez plemena

Kroz vrata u zidu boje brufena nikada više ne želim proći. Neću da zakoračim u taj urušeni hodnik na čijim zidovima su ispisana neka imena i ljubavne poruke. Neću ni da priđem tom putu koji vodi prema drugim putevima usmjerenim na sve strane ovog dvodimenzionalnog Svijeta. I na ovom mjestu svojom masom mogu kriviti prostor-vrijeme. I sa ovog mjesta mogu kritikovati sebe i svoju želju da kritikujem. Gledaću i dalje kroz ovaj prozor i čekaću da prođe stotinu hiljada godina prije nego što pomaknem prstom. Čekaću sve dok na radiju ne jave da nema dnevnih vijesti. Onda ću znati da je treća dimenzija izmišljena i da vrijedi proći kroz vrata u zidu boje brufena, kroz hodnik sa urezanim imenima i ljubavnim porukama... i još dalje, novim putem, pravo u nebo.

19.08.2010.

Još jedna u nizu bespotrebnih rasprava

Ni krivog, ni dužnog, "uvukoše" me u neku raspravu. Nisam mogao preći preko promocije šunda i omalovažavanja nečeg što smatram vrhunskom kreacijom. Tako, rekoh svoje mišljenje i kao odgovor dobih: "TI LAŽEŠ!"

Tada sam pokušao objasniti da sam rekao svoje mišljenje i da je smiješno nečijem mišljenju pripisivati pridjeve lažno ili istinito, a oni mi rekoše da filozofiram i da oni znaju šta govore.

Sad već pomalo impuslivno rekoh svojim sagovornicima da su "TV papagaji" (ponavljaju svaku riječ koju čuju na televiziji i to prihvataju kao sopstveno mišljenje bez konsultacije svojih analitičkih neurona), nakon čega sam morao slušati salvu argumenata, citata, bujicu besmisla, neku masu riječi koju nikako nisam mogao uobličiti u nešto što bi zvučalo koliko-toliko logično. I šta sam mogao nego da se iznerviram do kraja i da kažem: Ma, jebite se kreteni najobičniji i ja najveći među vama što se uopšte upuštam u rasprave sa ljudima kojima je crveno-plavi džemper vrhunac umjetničkog izražaja." Poslije će ti isti ljudi da me pitaju zašto nisam komunikativan, zašto sam šutljiv, zašto živim kao pustinjak i zašto se glupiram i pišem blog...

16.08.2010.

Pjesma koja proizvodi kiseonik

Sanjao sam sinoć da sam sam pred svima. Čvrsto sam je držao u ruci, milovao nježno, a ona je pjevala glasom koji ostavlja bez daha. Svi su nas gledali, slušali, čekali... a ona je tako nježno pjevala da sam zaboravio da je to san. U snu sam maštao da ona pjeva zbog mene i za mene i želio da njena pjesma vječno traje, da se nikada ne završi, da njen glas ostane kao eho, čak i kad nas preuzmu tama i ništavilo. Nisam se jutros probudio, nikad nisam ni zaspao, ali sam ipak sanjao... i dalje sanjam i čujem... pjesmu njenu... traje... unutra... ovdje... ispod moje ruke... gdje se u grudi udaram... ovdje... gdje se čovjekom zovem... to ona pjeva... glasom koji ostavlja bez daha... za mene... samo za mene.... još trenutak koji...

Pjevaj o sreći, pjevaj iz duše...
Opjevaj ovu želju za životom...
Baš kao kiša nakon duge suše...
Pustinju moju preplavi ljepotom...

Budan u snovima vs. sanjar na javi
<< 08/2010 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031

Poezija

Bolesničke sobe

Odzvanja u mislima...

Preporučujem (ako mene pitate)

# Bačenih pogleda (u prazno)
186449